Mast je - budući da je zagrijavanjem bila promijenjena - . velika
opasnost za zdravlje. "U prirodi nema svakovrsnih masti, pa ni maslaca", rekao je prof. Ehret. "Sveznajući" žele međutim nametnuti ljudima svoje mudrosti: mora se jesti nešto masti, jer se inače ne mogu učinkovito primiti u organizam vitamini topljivi u masti! Tu bajku što kola u krugovima laika podržavaju uvijek iznova i nazovi-znanstvenici.
Kako tada mogu primjerice životinje biljožderi živjeli tako dugo bez unošenja koncentrirane masti u organizam? Male količine visoko nezasićenih masnih kiselina u voću i povrću posve su dovoljne kao otapala i sredstva za prijenos. Pritom se treba reći da hladno prešana (a zapravo uslijed pritiska i trenja islo tako vruća) biljna ulja nisu bolja od masti životinjskog porijekla. Ona jačaju naprotiv štetne slobodne radikale u organizmu. Pretile bi osobe trebale znati ovo: naše tijelo može bez teškoća pretvoriti ugljikohidrate u mast i obrnuto, stoga se ne bi trebao pojesti ni gram izolirane masti. Prvenstveno debljaju ugljikohidrati pečeni
i kuhani u masti (što ih primjerice sadrže kolači, palačinke, pizze, pečeni krumpiri)! Naši organi mogu čak iz voća siromašnog masnoćom proizvesti mast ako je to potrebno. Tko obilno jede voće, može čak "nabaciti" koji kilogram: pri isključivoj prehrani samo zelenom hranom to nije moguće zbog njezine niske kaloričnosti i nešto teže probavljivosti! Kuhane, pečene i pržene masti u škrobnim proizvodima opasne su, teško probavljive i izazivaju zatvor od kojega pati većina ljudi. To se ne događa s prirodnom masnoćom u
mrkvi, orahu ili avokadu što se jedu kao prijesna hrana.
Zapamti: termički obrađene masti gotovo se ne mogu odstraniti iz tave bez sredstva za njihovo otapanje. Prirodne masnoće iz voća možeš krpicom lako obrisati s tanjura, one su topljive u vodi! Pojedi avokado iz ruke - imaš li poslije toga masne ruke? Masti su odgovorne za lošu probavu pojedene hrane. Molekula hrane zavije se u mast. Tada moraju naši enzimi preraditi masti, prije nego što dospiju do hranjivih tvari. To znači za oko 50 posto smanjenu probavim učinkovitost! Neki se pristaše žitarica doduše ispravno odriču mlijeka, ali ih to ne sprječava da nesmetano jedu velike količine maslaca, vrhnja i sira. Mogu li se ti mliječni proizvodi proizvoditi
bez stočnog uzgoja? Nije li proizvodnja maslaca ovisna i o klaonici? Pogledajte u popularne knjige o punovrijeduoj hrani ili Brukerov "Gesundlieilsberater ("Zdrav-stveni savjetnik") s njihovim mnogo hvaljenim receptima. Brukei se uporno bori protiv stare škole koja upotrebljava bijeli šećer i brašno kao rafinirane djelomične prehrambene namirnice. Ali nisu li maslac i vrhnje isto tako djelomične prehrambene namirnice ? Tu prestaje Brukerova razboritost i kritičnost, on ne dopušta da mu se oduzme maslac s kruha. "Hrana mora prijati", glasi njegovo tumačenje. Ta on bi morao ispraviti i sve svoje knjige - to ne čini nijedan pisac, a da ga na to ne prisiljavaju veoma ozbiljni razlozi. Maslac i vrhnje su poput svih termički obrađenih masti glavni uzročnici ovapnjenja i pretilosti. Punovrijedni su recepti "obogaćeni" brašnenim škrobom, medom (pa i šećerom), jajima i mastima. Budući da se te prehrambene namirnice još i peku, prže i kuhaju, mogu se
mirno nazivati pomoćnicima smrti! Žitarice imaju najveću koncentraciju škroba, i u tome je problem. Taje termički obrađena mješavina upravo opaka. Danas je in "ići dobro jesti'"!, bolje bi bilo reći kako je
in "dobro uništavati svoje tijelo"\ Današnji se čovjek može praktično nazvati svežderom. On je mutirao u novu vrstu živih bića! Očekuje zdravlje od Stvoritelja, iako ga je On opskrbio svim moćima samoizlječenja. Taj je suvremeni čovjek očito zaboravio drevnu mudrost: pomozi si Sam, pa će Ti i Bog pomoći! Ako je jedan put bolji od drugoga, tada je to put prirode! Slijed događaja je na žalost takav da najprije razviješ štetne navike, a poslije one tobom posve ovladaju. Čovjek radije propada nego da promijeni svoje
navike koje ga čine bolesnim.
Kako tada mogu primjerice životinje biljožderi živjeli tako dugo bez unošenja koncentrirane masti u organizam? Male količine visoko nezasićenih masnih kiselina u voću i povrću posve su dovoljne kao otapala i sredstva za prijenos. Pritom se treba reći da hladno prešana (a zapravo uslijed pritiska i trenja islo tako vruća) biljna ulja nisu bolja od masti životinjskog porijekla. Ona jačaju naprotiv štetne slobodne radikale u organizmu. Pretile bi osobe trebale znati ovo: naše tijelo može bez teškoća pretvoriti ugljikohidrate u mast i obrnuto, stoga se ne bi trebao pojesti ni gram izolirane masti. Prvenstveno debljaju ugljikohidrati pečeni
i kuhani u masti (što ih primjerice sadrže kolači, palačinke, pizze, pečeni krumpiri)! Naši organi mogu čak iz voća siromašnog masnoćom proizvesti mast ako je to potrebno. Tko obilno jede voće, može čak "nabaciti" koji kilogram: pri isključivoj prehrani samo zelenom hranom to nije moguće zbog njezine niske kaloričnosti i nešto teže probavljivosti! Kuhane, pečene i pržene masti u škrobnim proizvodima opasne su, teško probavljive i izazivaju zatvor od kojega pati većina ljudi. To se ne događa s prirodnom masnoćom u
mrkvi, orahu ili avokadu što se jedu kao prijesna hrana.
Zapamti: termički obrađene masti gotovo se ne mogu odstraniti iz tave bez sredstva za njihovo otapanje. Prirodne masnoće iz voća možeš krpicom lako obrisati s tanjura, one su topljive u vodi! Pojedi avokado iz ruke - imaš li poslije toga masne ruke? Masti su odgovorne za lošu probavu pojedene hrane. Molekula hrane zavije se u mast. Tada moraju naši enzimi preraditi masti, prije nego što dospiju do hranjivih tvari. To znači za oko 50 posto smanjenu probavim učinkovitost! Neki se pristaše žitarica doduše ispravno odriču mlijeka, ali ih to ne sprječava da nesmetano jedu velike količine maslaca, vrhnja i sira. Mogu li se ti mliječni proizvodi proizvoditi
bez stočnog uzgoja? Nije li proizvodnja maslaca ovisna i o klaonici? Pogledajte u popularne knjige o punovrijeduoj hrani ili Brukerov "Gesundlieilsberater ("Zdrav-stveni savjetnik") s njihovim mnogo hvaljenim receptima. Brukei se uporno bori protiv stare škole koja upotrebljava bijeli šećer i brašno kao rafinirane djelomične prehrambene namirnice. Ali nisu li maslac i vrhnje isto tako djelomične prehrambene namirnice ? Tu prestaje Brukerova razboritost i kritičnost, on ne dopušta da mu se oduzme maslac s kruha. "Hrana mora prijati", glasi njegovo tumačenje. Ta on bi morao ispraviti i sve svoje knjige - to ne čini nijedan pisac, a da ga na to ne prisiljavaju veoma ozbiljni razlozi. Maslac i vrhnje su poput svih termički obrađenih masti glavni uzročnici ovapnjenja i pretilosti. Punovrijedni su recepti "obogaćeni" brašnenim škrobom, medom (pa i šećerom), jajima i mastima. Budući da se te prehrambene namirnice još i peku, prže i kuhaju, mogu se
mirno nazivati pomoćnicima smrti! Žitarice imaju najveću koncentraciju škroba, i u tome je problem. Taje termički obrađena mješavina upravo opaka. Danas je in "ići dobro jesti'"!, bolje bi bilo reći kako je
in "dobro uništavati svoje tijelo"\ Današnji se čovjek može praktično nazvati svežderom. On je mutirao u novu vrstu živih bića! Očekuje zdravlje od Stvoritelja, iako ga je On opskrbio svim moćima samoizlječenja. Taj je suvremeni čovjek očito zaboravio drevnu mudrost: pomozi si Sam, pa će Ti i Bog pomoći! Ako je jedan put bolji od drugoga, tada je to put prirode! Slijed događaja je na žalost takav da najprije razviješ štetne navike, a poslije one tobom posve ovladaju. Čovjek radije propada nego da promijeni svoje
navike koje ga čine bolesnim.
Nema komentara:
Objavi komentar